Župna i konkatedralna crkva Svetog Petra Apostola počela se graditi 15. prosinca 1979. godine, a blagoslov temeljnog kamena, koji je donesen iz starohrvatske crkve sv. Petra u Solinu, obavljen je 10. veljače 1980. godine. Nacrt je izradio Projekt-biro iz Splita, inženjeri: Branko Kalajžić, Fabijan Barišić, Petar Mitrović, Vlado Freund i drugi. Armirano betonske radove izvela je Novogradnja iz Zagvozda do proljeća 1981. godine.. Interijer je izradio ing. Bernard Bernardi. Crkva je obložena kamenom. Vrata na pročelju izradio je majstor Režić iz Solina. Veliki brončani reljef iznad glavnih vrata, koji prikazuje Kristovu crkvu, izradio je ak. kipar Jure Žaja 1985. godine. Oltar i njegovo podnožje u obliku oktogona, veza s katedralom, izradio je majstor Josip Župa. U crkvi su kipovi Bl. Dj. Marije i sv. Petra. Otvorenje velike dvorane sv. Jeronima u kripti crkve bilo je 16. studenoga 1986. U dvorani se nalazi gipsani reljef sv. Jeronima, rad Ivana Meštrovića. Crkva je odlukom Svete Stolice, Kongregacija za biskupe, 11. svibnja 1987., br. 330/87., uzdignuta na dostojanstvo i čast konkatedrale. Posvećena je 26. srpnja 1987.
Tabernakul je izrađen u obliku velike Uskrsne svijeće s brončanim reljefima, a poklon je pape Ivana Pavla II., koji ga je i blagoslovio 24. lipnja 1987. na kraju audijencije. Izradio ga je njemački umjetnik Werner Klenk. Isti je umjetnik izradio i šest velikih mjedenih svijećnjaka oko oltara i relikvijar s relikvijom sv. Dujma u podnožju oltara. Na blagdan sv. Petra 1991. godine u zvonik su postavljena četiri nova zvona, uza staro zvono sa stare crkve Svetog Petra na Lučcu. Na velikom pjevalištu iznad ulaznih vrata postavljene su nove orgulje s 47 registara 1988. godine. Izradila ih je firma Mayer Gerd iz Saarbrückena u Njemačkoj. Kada se govori o ovoj crkvi ne može se zaboraviti velikog dobročinitelja isusovca Roberta Bacsvarya bez čijeg se zalaganja i pomoći ova crkva ne bi mogla sagraditi u tako brzom roku i s ovakvim sadržajima.
Crkva je izvana duga 32,40 i široka 28,,70 metara. Tadašnja komunistička vlast je smanjila njezinu veličinu na navedene mjere i nije dozvolila gradnju zvonika od 70 metara. Treba reći i to da je ista vlast zabranila izgradnju prostorija ispod crkve u kojima su smještene vjeronaučne i druge dvorane.
Kapela Ranjene Gospe nalazi se u prizemlju stambene zgrade. U njoj je bio stari Gospin kip iz nekadašnje crkve Svetog Roka, koji je oštećen i konzerviran, a ostao je u takvom stanju poslije bombardiranja 3. siječnja 1944. godine. Kongregacija za Bogoslužje 14. veljače 1987. dozvolila je slavljenje Gospe pod tim nazivom, a blagdan Ranjene Gospe u župi se slavi svake godine 23. siječnja. Vanjska proslava blagdana održava se u predzadnju nedjelju siječnja. Uređenje kapele projektirao je ing. Pavao Šoić. Granitni oltar u kapeli postavljen je krajem listopada 1983. godine od klesarskih majstora braće Ivana i Branimira Marović. U kapeli se nalazi više umjetničkih djela, kao što su: drveni kip Ranjene Gospe, rad umjetnika Kuzme Kovačića, koji je zamijenio stari gotički kip koji se prije nalazio u crkvi svetog Roka, srušenoj za vrijeme bombardiranja 3. siječnja 1944. godine, te reljefi u drvu sv. Josipa Radnika i sv. Petra, rad Kažimira Hraste. U njoj se nalazi i gipsano Raspelo, rad Radoslava Duhovića. U kapeli se od njezinog otvaranja svakog dana obavlja cjelodnevno klanjanje pred izloženim Presvetim Sakramentom. U njoj je stotinjak mjesta za sjedenje. Kapela je izvana duga 13,80 i široka 6 metara.
Današnja župa Svetog Petra Apostola nasljednica je stare splitske župe koju je osnovao nadbiskup Stjepan Cosmi 12. veljače 1692. godine za istočno predgrađe Lučac. Na njezinom je području 1944. godine osnovana župa Gospe od Pojišana. Iste je godine 3. siječnja od anglo-američkog bombardiranja srušena župna crkva Svetog Petra, pa su nakon toga župnu crkvu nadomještale razne kapele. Poslije rata Split se brzo širio prema istoku i bilo je nužno osnivanje ne samo jedne nego i većeg broja župa. Dotadašnja župa Svetog Petra obuhvaćala je veliko područje staroga i novoga grada, a nije imala župnu crkvu. Za gradnju župne crkve tražena je dozvola od gradskih vlasti već od šezdesetih godina 20. stoljeća na novoj lokaciji, povoljnijoj za stanovnike novih gradskih područja. Poslije brojnih i mučnih traženja, pa čak i intervencije pape Pavla VI. prigodom posjeta Vatikanu predsjednika Tita 1971. godine, konačno je 1979. godine dana dozvola od gradskih vlasti za lokaciju nove crkve Svetog Petra na novom gradskom predjelu Lokve. Iste su godine započeli radovi na gradnji crkve i stambenog objekta.
Dana 26. lipnja 1983. blagoslovljen je pastoralni centar sv. Petra, tj. prostorije ispod nove crkve, koja se nalazila u gradnji, i stambeni dio. Blagdan sv. Petra 1983. prvi put je proslavljen u novim podrumskim prostorijama i tom je prigodom pročitana odluka nadbiskupa Franića od 27. lipnja 1983. godine o osnivanju župe u novim granicama, a zbog specifičnih okolnosti i prijetnje gradske vlasti od rušenja novosagrađenog objekta, nadbiskup Franić je sam preuzeo dužnost župnika, a svojim župskim vikarima imenovao je don Franu Begu i don Matu Kaleba, koji je službu imao preuzeti 15. srpnja iste godine. Župa nije imala javnih župnih misa zbog napetog stanja s gradskim vlastima, a vjenčanja i krštenja obavljala su se u katedrali. Nakon uređenja interijera kapele Gospe Ranjene u prizemlju stambene zgrade u njoj su se počele održavati mise i druge župne službe. Koncem lipnja 1984. godine dobivena je dopunska građevinska dozvola, koja je ozakonila izgrađene prostorije u kripti i počelo se s uređenjem crkve.
U stambene prostorije uselilo se župno osoblje i redovnice Služavke Maloga Isusa u prvoj polovici 1983. godine, a 21. lipnja iste godine i nadbiskup Franić.
Matične knjige počele su se voditi od otvaranja župe 1983. godine. Na području župe ima oko 20.000 stanovnika.
